Iz medija

• 24. rujan 2007.

  HGK: Predstavljena Udruga hrvatskih menadžera sigurnosti

  Udruga će štititi interese 223 registrirane tvrtke, 108 obrta i 235 unutarnjih zaštitarskih tvrtki u Hrvatskoj

  U HGK je predstavljena Udruga hrvatskih menadžera sigurnosti u kojoj se nalaze 42 članice, predstavnice zaštitarskih i sigurnosnih djelatnosti kojim je cilj promocija sigurnosne kulture, podizanja ukupne sigurnosti te razvoja partnerstva između javnog i privatnog sektora sigurnosti u državi. Iako pri HGK već postoji Zajednica zaštitarske djelatnosti, prema riječima Rudolfa Roma, direktora Sektora za graditeljstvo i komunalno gospodarstvo u okviru kojeg ona djeluje, Udruga i Zajednica dopunjavat će se te, među ostalim, štititi interese 223 registrirane tvrtke, 108 obrta i 235 unutarnjih zaštitarskih tvrtki koliko ih ima ukupno u Hrvatskoj. Udruga hrvatskih menadžera sigurnosti najavila je i održavanje Prve konferencije pod nazivom "Uloga i položaj menadžera sigurnosti u gospodarstvu" koja bi se trebala održati 17. i 18. listopada ove godine u Biogradu na moru. Međutim, na jučerašnjem okruglom stolu povodom njezina predstavljanja, opet je ponovljeno kako mnogi poslodavci zaštitu i sigurnost drže troškom a ne i dijelom poslovne politike. Iznimka su kompanije koje poštuju globalne zakone kao što to mora činiti Croatia Airlines u zračnom prometu i gdje menadžeri sigurnosti nemaju problema s Upravom. Dragan Horvat, koordinator Odjela sigurnosti u Plivi vodi tim od 17 zaposlenih te pedesetak vanjskih suradnika koji brinu o sigurnosti ove kompanije u Hrvatskoj, dok mu je glavni menadžer sigurnosti u sjedištu Barra u SAD-u. Pliva ulazi u red onih kompanija koje štite ne samo imovinu i ljude već i više, od informacija i elektronskog trgovanja do očuvanja mrežne i računalne sigurnosti ili provjere vjerodostojnosti dokumenata. Korporativna sigurnost nisu samo fizička i tehnička zaštita nego i zaštita informacijskog sustava, intelektualnog vlasništva, robnih marki i sl., a što su svjetske kompanije počele masovnije primjenjivati od osamdesetih godina. Pliva mora također imati ovaj sustav zaštite jer tako nalažu njezini američki poslodavci što nije slučaj i s mnogim domaćim kompanijama.
  Iako je mnogi poslodavci smatraju samo troškom, zaštita je nužna

  Horvat se dvadesetak godina bavi sličnim poslovima i smatra da se menadžeri sigurnosti u kompanijama koje ih uopće i imaju, nalaze na repu događaja, nemaju dovoljno znanja o sigurnosti i izolirani su od najvažnijih procesa i zbivanja u vlastitim tvrtkama. Kaže kako još vladaju dva stereotipa, a to su da poslove sigurnosti znaju raditi samo bivši policajci i vojna lica te da nije dobro zapošljavati ljude iz državnih službi jer se smatra kako su državni profesionalci samo produžena ruka vlasti. Doduše, i do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, funkcije zaštite obavljali su i u tržišnim privredama ljudi srednje spreme, mahom iz redova policije i vojske koji su se brinuli ponajprije o tomu kako ublažiti sindikalne nemire i osigurati tehničku i fizičku zaštitu imovine. Danas su to magistri znanosti koji znaju među ostalim i elektronsko trgovanje te najbolju praksu u mrežnoj i računalnoj sigurnosti. Njihovi prioriteti su vježbanje i edukacija zaposlenih u kompanijama i nametanje sigurnosne politike, procjenjivanje rizika te usklađivanje sigurnosne strategije s poslovnim ciljevima tvrtke. Također postoje i dva modela organizacije ovih poslova - formalni i funkcionalni. Prema prvom modelu kompanija ima poseban odjel sa više zaposlenih na čelu kojeg je direktor korporativne sigurnosti i obično u tom se odjelu nalazi i fizička zaštita. Drugi funkcionalni model uključuje direktora koji je odgovoran za sigurnost i koji radi u suradnji s upravnim odjelima pa ovaj model najčešće predstavlja samo jedan zaposleni.