Peti forum urbane sigurnosti u organizaciji Hrvatske udruge menadžera sigurnosti, a održan u okviru Hrvatskih dana sigurnosti 2023 i pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske, bavio se primarno temom „Video nadzora javnih površina“. Forum je okupio stručnjake, znanstvenike i praktičare koji se bave različitim aspektima urbane sigurnosti.
„Urbana sigurnost nije samo praćenje i preventiva kriminaliteta na lokalnoj razini, kako još i danas dio struke o njoj promišlja. Promišljanje o tome što je urbana sigurnost podrazumijeva jedan holistički pristup i društvenu integraciju koja za cilj ima osnaživanje zajednice na sve oblike ugroza sigurnosti. Od nasilja pa sve do proaktivnog upravljanja lokalne vlasti gradovima za slučajeve klimatskih nepogoda, terorizma i u konačnici upravljanje u aktualnim procesima migracija ljudi. Ključnu ulogu tu imaju nositelji vlasti, ali postizanje visokih razina urbane sigurnosti moguće je kad su svi uključeni. Danas više od 50 posto ljudi u Hrvatskoj živi u urbanim sredinama, a istodobno moramo biti svjesni i velikih promjena života u gradovima koje za posljedicu imaju povećanje nesigurnosti iz više izvora. Ako urbanoj sigurnosti, koju bih definirao kao nepostojanje ozbiljne prijetnje za sigurnost građana, pristupamo na sustavan i organiziran način, puno se toga može predvidjeti i biti proaktivan u prevenciji“, naglasio je uvodno doc.dr.sc. Krunoslav Borovec, član Znanstvenog savjeta Hrvatske udruge menadžera sigurnosti.
Sam koncept urbane sigurnosti nastao je u okviru UN programa za razvoj sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća. UN je u svojoj novoj Svjetskoj urbanoj kampanji „Za bolji grad, bolji život“, definirao šest tematskih područja: urbana sigurnost i zdrav grad, otporan grad na katastrofe, zeleni grad, produktivan grad, inkluzivan grad i planiran grad.
Izv.prof.dr.sc. Irena Cajner Mraović s Hrvatskih studija i također članica Znanstvenog savjeta Hrvatske udruge menadžera sigurnosti, podsjetila je kako je Vijeće Europe 2002. godine, upravo za nositelje vlasti na lokalnim razinama, izradilo priručnik o prevenciji kriminaliteta u urbanim sredinama kao vodič za lokalne uprave kako da se nose s izazovima ugroza u gradovima. Bilo je to u vrijeme kada se intenzivno počelo promišljati i osvještavati ta pitanja. Treba donositi strategije urbane sigurnosti zajednica iz kojih bi se temeljem praćenja, istraživanja i predviđanja počele provoditi politike urbane sigurnosti.
„Već postoji svijest da se nekako moramo organizirati i osigurati neku sustavniju edukaciju. Tri četvrtine Europljana živi u gradovima, a predviđa se da će do 2050. 80 posto stanovništva živjeti u urbanim sredinama. One već danas nose mnoge probleme i izazove po pitanjima sigurnosti. Gradovi su prenapučeni, stanovništvo je heterogeno, a istodobno je prisutna otuđenost i anonimnost, što je plodno tlo širenju kriminala i nasilja. S druge strane, kada govorimo o pravima, građani imaju pravo živjeti u sigurnom gradu. Sprječavanje kriminala je jeftinije od represije i kad to osvijestimo ulažemo u prevenciju, ne samo kriminala nego i u planiranje i predviđanje drugih događaja kao što su razne prirodne i tehničke katastrofe. Stvaramo otpornost na rizike, lakše se nosimo s posljedicama nepogoda, lakše pomažemo pogođenima, žrtvama, ali i obnovi pogođenih područja grada. Zato je važno ulagati u urbani dizajn kod gradnje škola, igrališta, cestovne infrastrukture, javnog prijevoza, a naročito je važno o tome obrazovati djecu i mlade. Kad se govori o sigurnosti svi misle na velike probleme, međutim, urbana sigurnost je usko vezana s različitim drugim područjima kao što su socijalna politika, zdravstvo, socijalna skrb i obrazovanje, to je ono što je prava prevencija kod mlađih dobnih skupina koje se tek formiraju“, naglasila je Irena Cajner Mraović govoreći kako valja osvijestiti da policija i pravosuđe već dugo nisu jedini koji su odgovorni za sprječavanje kriminala i nereda. Profesorica Cajner Mraović napravila je i radionicu izrade Strategije urbane sigurnosti zajednice.
Kad je riječ o primjeni raznih tehnologija za prevenciju urbane sigurnosti Forum je otvorio temu primjene video nadzora, biometrije lica te umjetne inteligencije u javnom prostoru. Niz je tu još pravnih i etičkih nedoumica. Zakonodavstvo kaska za razvojem tehnologije u tom području, pa su lokalne vlasti, načelnici, gradonačelnici i župani često u nedefiniranim pravnim okvirima kad donose odluke o primjeni tehnologija za nadzor javnog prostora.
Zloupotrebe u primjeni tehnologije prepoznavanja lica
O pravnim i etičkim izazovima korištenja tehnologije prepoznavanja lica u zaštiti javnih površina govorio je izv.prof.dr.sc. Mišo Mudrić sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Osvrnuo se i na aktualnu debatu po tom pitanju koja se vodi u EU Parlamentu, čiji su stavovi za sada skloni donošenju rezolucije kojom bi se biometrija lica što više ograničila u korist zaštite identiteta građana u skladu s GDPR-om.
„Danas umjetna inteligencija može potpuno kopirati identitet stvarne osobe, od izgleda do glasa. Kako to u praksi izgleda imamo niz primjera primjene alata kojima se, ilegalno, prikupljaju podaci o ljudima, skidaju s društvenih mreža, interneta. Kina o svojim investicijama u tom smjeru i radi i govori otvoreno što je dovelo do toga da je 2019. stvorila sustav izrade digitalnih profila svojih građana. To nije samo biometrija lica, nego evidentiranje i praćenje što jedete, kako se oblačite, s kim se družite, gdje se krećete… Sustav ih boduje da bi one koji skupljaju negativne bodove zbog nekih prekršaja kažnjavao, od nemogućnosti rada u javnim službama do slanja na rehabilitaciju. Ti se podaci koriste i u progonu politički neistomišljenika. Kina je danas najveći proizvođač tehnologije prepoznavanja lica, drugi je SAD. Cijeli je svijet njome pokriven, a tehnologija prepoznavanja lica na javnim površinama je danas postala standard. Možete zamisliti koja je moć onih kompanija koje se time bave, posjeduju milijarde zapisa lica, ulaze u društvene mreže i uzimaju slike, preprodaju, pokazalo se bez pristanka osoba o čijim se prikazima radi, a istovremeno su države ograničene to zaustaviti. Tržište obrade podataka je ogromno i teško stotine milijardi dolara i to je nešto o čemu treba razmišljati u kontekstu sigurnosti. Ako ne postoji svijest o tome nećemo ni znati što radimo i što se događa. Treba razmišljati kako štititi podatke. Je li naš obrazovni sustav spreman suočiti se s takvim izazovima? Sve se digitalizira, cijeli se narativ mijenja, i danas su pojedinci u mogućnosti dirigirati svijetom. EU Parlament je usvojio stav da biometriju treba iznimno koristiti, jer su osobni podaci temeljne vrijednosti EU-a. S druge strane imamo zahtjeve sigurnosti da se koriste svi alati koji su na raspolaganju. I to je debata koja se danas vodi“, istaknuo je Mišo Mudrić.
Na Forumu se govorilo i o obvezama gradova i općina koji razvijaju sustav video nadzora javnih površina naspram GDPR-u, pa su primjere iz prakse i primjene pravnih regulativa izložili Ines i Marko Krečak iz Feralis privacy center Rijeka, koji pruža usluge savjetovanja iz područja zaštite osobnih podataka.
O dilemi između videonadzora javnih površina i zaštite privatnosti razmatralo se na panelu Videonadzor naspram privatnosti na javnim površinama,na kojem su sudjelovali izv.prof.dr.sc. Mišo Mudrić sa pravnog fakulteta u Zagrebu, Marijo Milner, načelnik Sektora za nadzor, istrage i zaštitu prava ispitanika Agencije za zaštitu osobnih podataka i Vlatko Košturjak iz Diverta. Sudionici su zaključili da kako je potreban balans, jer se ne može ni bez zaštite sigurnosti na javnim površinama u čemu je video nadzor ključan, niti bez zaštite privatnosti za što je potrebno, prije svega, to područje dodatno regulirati i nadzirati.
O video nadzoru u primjeni poslova privatne zaštite i video nadzoru na javnim površinama govorio je Sandro Šegedin, voditelj Inspekcije za privatnu zaštitu i detektivske poslove Ravnateljstva civilne zaštite MUP-a RH: „Naš je posao inspekcije security, ne safety. U fokusu su nam krađe i narušavanje javnog reda. Novi smo propis donijeli 2020. s intencijom ovu granu dići na viši nivo. Mi potičemo gospodarsku djelatnost na javnoj površini jer imamo bolju sigurnost na terenu, a pravo na korištenje javnih površina ostvaruje se javnim odobravanjem koje donosi nadležno tijelo”.
Nove tehnologije kao alati urbane sigurnosti
Kroz studiju slučaja: Video nadzor sigurnosti i prometa grada Šibenika, Matija Mandić iz KING ICT-a prikazo je stratešku funkciju video nadzora u ostvarivanju urbane sigurnosti. Na 60 lokacija na području grada Šibenika 200 kamera služi u svrhu očuvanja visoke razine sigurnosti s fokusom na sigurnost djece, građana, javne i privatne imovine. Riječ je o integriranom, skalabilnom i modernom sustavu video nadzora javnih površina sa svrhom stvaranja što boljeg i sigurnijeg okruženja građanima i turistima.
Važnost proaktivnog djelovanja Vijeća za prevenciju
Bilo je riječi i o vijećima za prevenciju, kakvih je unazad 20-tak godina u Hrvatskoj uspostavljeno dvjestotinjak. Prilikom osnivanja vijeća za prevenciju zamišljena su tijela koja će u partnerstvu sa svim dionicima u lokalnoj zajednici raditi na preveniranju štetnih događaja, ponašanja, kriminaliteta, ovisno s čime se konkretna zajednica suočava. Zahtjevi današnjeg vremena postavljaju puno višu ljestvicu pred vijeća za prevenciju pa se nameće potreba njihova uključivanja u puno širi kontekst urbane sigurnosti, od prevencije kriminaliteta do prevencije razornih posljedica klimatskih nepogoda.
„U fokusu uvijek treba biti građanin, njegova percepcija sigurnosti života u svom gradu, njegova očekivanja i zahtjevi koje postavlja radi podizanja kvalitete života. A odgovornost je na lokalnoj vlasti da urbanu sigurnost kao jednu novu granu prepozna i počne djelovati kroz projekte prevencije. A njih može biti u svim područjima života“, naglasio je Paško Ugrina, voditelj odjela prevencije PU Splitsko-dalmatinske županije i član županijskog Vijeća za prevenciju, koje provodi projekt „SafetyNet-Bitka za sigurnost“.
Još jedna od projekata kao primjera dobre prakse u zaštiti djece od pedofilije prezentirao je Tomislav Ramljak, predsjednik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu iz Osijeka, a koji djeluje na području cijele Hrvatske. Riječ je o projektu kampanja osvješćivanja roditelja o opasnostima izlaganja svoje djece na kupalištima bez kupaćeg kostima.
„Roditelji često nisu svjesni današnje tehnologije koju kriminalci koriste, pa tako i pedofili da bi došli do materijala, slika djeteta koje će zloupotrebljavati na internetu. Kad znamo da se procjenjuje da su u ukupnoj populaciji jedan posto muškaraca pedofili, što je na razini Europe četiri milijuna, a turistička smo zemlja, najmanje što možemo napraviti za zaštitu naše djece je obući im kupaći kostim. Danas su kamere u olovkama, u termosicama, snimanje je gotovo neprimjetno. Što rade s tim materijalom? Rasparčavaju ga darknetom, skrivenim internetom, na kojem postoje pedofilske zajednice, koje uvjetuju članstvo stotinama novih fotografija djece. One se rasprodaju koristeći kriptovalute, kojima je također teško ući u trag. Naš Centar u borbi protiv internetske pedofilije ima dobru suradnju s pojedinim policijskim upravama, želimo je proširiti, kampanjom, posebice tijekom turističke sezone prekriti Hrvatsku radi osvješćivanja ovog problema i prevencije“, naglasio je Ramljak.
Primjer dobrog projekta urbane sigurnosti prezentirala je i Lana Račić, diplomirana inženjerka prometa koja unazad par godina radi projekt edukacije djece u prometu.
„Statistika stradanja djece u prometu je porazna, unazad deset godina u prometu je stradalo 10 dječjih vrtića i osam škola s po 750 djece u svakoj! Mi odrasli modeli smo našoj djeci i u ponašanju u prometu, a u njihovoj dobi od 12 godina smatramo da su postala samostalna za kretanje u prometu. Puštamo ih same na ulicu, a da ih istodobno nismo ništa naučili kako da se u prometu ponašaju, kako da se kreću, kako da paze na sebe. Štoviše, nerijetko smo im bili i loš primjer, kad smo u izuzetnim situacijama skupa s njima pretrčavali prometnicu, jer nam se žuri, pa se to jednom može. Ili im dopustili da voze bicikl bez kacige, pa ona djeca koja su učena da je kaciga obvezna, postanu poruga drugoj, a i sami stječu dojam da se kaciga nosi na zahtjev roditelja, a ne svjesnost da je zaštita od teških ozljeda glave. Nismo ni svjesni da djeca u dobi između 9 i 12 godina teško mogu razumjeti udaljenost i brzinu kretanja, pa tako ni imati procjene sigurnosti. To je naša odgovornost i jedina je preventiva edukacija djece od njihove najranije dobi“, istaknula je Račić koja kroz projekt edukacije djece okuplja i po 300 djece, ali, navodi, to nije rješenje: „oni će dobiti znanja, ali mi smo odgovorni kao zajednica, kao društvo, kao država, omogućiti edukaciju svoj djeci, jer ona je jedina preventiva stradanja djece u prometu“.
Renata Ivanović, voditeljica kampanje Dan bez mobitela u prometu, koja se sedam godina provodi kao kampanja osvješćivanja o opasnostima korištenja mobitela za volanom, na biciklu ili prilikom prijelaza raskrižja i prometnica, također je naglasila nužnost partnerstva lokalne zajednice i lokalnih vlasti u provođenju ovog projekta kako bi se uistinu i postigli rezultati – smanjenje prometnih nesreća zbog korištenja mobitela.
„Lokalne uprave, lokalni čelnici, mogu puno napraviti na razne načine podižući svijest građana o opasnosti kretanja u prometu uz korištenje mobitela. Prema rezultatima naših istraživanja broj pješaka koji koriste mobitel u prometu je porastao za deset posto unazad pet godina. Primjerice, porazna je činjenica da je među njima puno majki koji tako prelaze raskrižja gurajući kolica s bebom. U potpunoj distrakciji i nemogućnosti primijetiti crveno na semaforu ili neku nepredviđenu situaciju na cesti koja može kobno završiti. Poruke o tome, u kakve bi se gradovi mogli intenzivnije uključiti koristeći javne površine, oglasne prostore, mogu značajno pridonijeti osvješćivanju problema“, naglasila je Ivanović.
Zaključci s 5. Foruma urbane sigurnosti
Peti Forum urbane sigurnosti polučio je sljedeće zaključke:
- Urbana sigurnost zahtijeva dugoročan, sustavan, strateški pristup, jer jedino tako je moguće djelovati proaktivno i preventivno na urbane rizike, odnosno osigurati otpornost građana i zajednica na te rizike. Radi se o pristupu koji je istodobno i ekonomski isplativ i human.
- Za realizaciju navedenog pristupa neophodno je na prvom mjestu osigurati profesionalnost i kontinuitet kroz relevantna kadrovska rješenja u okviru lokalne uprave i samouprave, primarno gradskih vlasti.
- Profesionalizacija stručnjaka iz područja urbane sigurnosti koji bi bili takva relevantna kadrovska rješenja, mora se promptno osigurati kroz inovativne programe obrazovanja, u čemu značajnu ulogu ima Hrvatska udruga menadžera sigurnosti.
- Vijeća za prevenciju osnovana u jedinicama lokalne i regionalne uprave i samouprave kao koordinirajuća radna tijela u nedovoljnoj mjeri ostvaruju svrhu svog osnivanja, te su uz rijetke izuzetke uglavnom neaktivna ili slabo aktivna te se ne bave pitanjima sigurnosti u zajednici.
- Policijski čelnici na svim razinama moraju aktivnije potaknuti adekvatan rad vijeća za prevenciju, jer se radi izvorno o pristupu urbanoj sigurnosti iniciranom od strane policije.
- Nove tehnologije, uključujući i video nadzor javnih površina, predstavljaju učinkovit i isplativ alat ostvarivanja urbane sigurnosti. U tom smislu treba poticati korištenje značajnog potencijala financiranja iz EU fondova.
- Uz tehničku komponentu korištenja video-nadzora, izuzetno su važni etički i pravni aspekti korištenja koji će onemogućiti svaki oblik zlouporabe.
- Hrvatska udruga menadžera sigurnosti će nastaviti širiti i učiniti dostupnima različite platforme predstavljanja kreativnih, evaluiranih i dokazano učinkovitih preventivnih programa, projekata i aktivnosti iz područja urbane sigurnosti.
DBO/ Foto: HUMS
Podijeli članak: