Djeca su česte žrtve u cestovnom prometu, bilo kao putnici, pješaci, biciklisti, romobilisti… Samo ove godine u prvih deset mjeseci u prometu je poginulo osmero djece – petero kao putnici u vozilu i troje kao pješaci. Još 122 djece dobilo je teške tjelesne ozljede u prometnim nesrećama, a 681 dijete prošlo je s lakšim tjelesnim ozljedama.
U okviru projekta i kampanje osvješćivanja Dan bez mobitela u prometu, koja se održava već sedmu godinu, u petak, 17. 11. 2023. u Zagrebu je održana konferencija ‘Mi i naši gadgeti u prometu’ na temu Sigurnost djece u prometu, što je gorući problem i izazov za cijelo društvo.
Alen Ostojić, predsjednik Hrvatske udruge menadžera sigurnosti, koja je nositelj projekta i kampanje Dan bez mobitela u prometu, u uvodnom je obraćanju istaknuo da u ovo vrijeme tehnološkog napretka u kojoj je svakodnevnica premještena u digitalni svijet, vrijedno je vrijeme posvetiti sigurnosti djece u prometu. Prometne nesreće ubiju više od 1,3 milijuna ljudi svake godine, od čega više od 180.000 djece, to je više od 500 djece dnevno. Svaki gubitak dječjeg života je neshvatljiva tragedija, velika mrlja u gradu i glasan poziv na promjenu. Među uzrocima tu je i mobitel, a Ostojić je ukazao i na rezultate istraživanja da 73 posto sudionika u prometu koristi mobitel čime daju loš primjer svojoj djeci, pri tome zaboravljajući da je dužnost roditelja odgovorno se ponašati. Djeca nisu samo male odrasle osobe, potrebne su im posebne intervencije kako bi se spasili njihovi životi, a Ostojić tu prije svega misli na promjenu dizajna ulica koje sasvim sigurno mogu poboljšati sigurnost na cestama. Ostojić je dao primjer Seula koji je kroz skup projekata usmjerenih na zakonodavstvo, obrazovanje i izgrađeni okoliš, smanjio smrtnost djece u prometu za 94 posto.
Andro Pavuna, pročelnik Ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost Grada Zagreba, rekao je kako su djeca zbog svoje visine izloženija, posebno kad vozač koristi mobitel u prometu pa ne gleda na cestu, jer su teže uočljiva te je stoga još važnije aktivno i predano raditi na prevenciji.
“ Počeli smo za ulice u zoni 30, projektantima u projektnom zadatku pisati potrebno da je dizajnirati ulicu da se obeshrabri ili da se onemogući vožnja brža od 40 kilometara na sat“, rekao je Pavuna.
„Korištenje mobitela u prometu također jedan od uzroka nesreća na cestama. Grad Zagreb nema ovlasti kažnjavati prekršitelja, ali počeli smo projektirati ceste tako da se uvode takozvane devijacije, koje vozačev fokus drže za upravljačem i prometnicom a ne na mobitelu, između ostalog“, rekao je Pavuna.
Josip Mataija, voditelj Službe za sigurnost cestovnog prometa Ravnateljstva policije, ukazao je na porazne statistike koje pokazuju da djeca najviše stradaju kao putnici u vozilima svojih roditelja i drugih bliskih osoba jer nisu vezana, nisu u sjedalici, voze se naprijed i slično.
“Cilj MUP-a u cestovnom prometu je smanjenje broja teških prometnih nesreća i poginulih osoba, stoga provodimo represivne i preventivne aktivnosti. Među represivnima je i kazna za nepropisni smještaj djece u automobilu koja iznosi 130 eura. Apeliramo na vozače da se savjesno pridržavaju prometnih propisa, da uspore ispred pješačkih prijelaza, a roditelji trebaju djeci dati primjer kako se ponašati u prometu”, rekao je Mataija i otvorio Konferenciju.
Mr.sc. Miron Huljak, savjetnik Ravnateljstva policije, govorio je o porastu trenda stradanja djece u prometu: u prvih deset mjeseci 2022. godine stradalo je 757 djece, a u istom razdoblju ove godine 811 djece, što je porast od 7,1 posto.
“Najviše djece je smrtno stradalo ili su teško ozlijeđeni kao putnici u vozilima uz njihove roditelje ili osobe koje ih prevoze, a uz koje bi djeca trebala biti najsigurnija. Problem je u odraslima, a ne u djeci. Mnogo je udruga koje rade dobre kampanje i edukacije, ali nema sustavne edukacije, a ona je najvažnija u preventivi sigurnosti cestovnog prometa”, rekao je Huljak.
Danijela Žagar, savjetnica Pravobraniteljice za djecu, koja se godinama bavi problematikom sigurnosti djece u prometu, u svom izlaganju “Sigurnost u prometu i dječja prava”, govorila je o stavovima djece i mladih o stanju cestovne sigurnosti u Hrvatskoj koji su iznijeli članovi Mreže mladih savjetnika, ujedno su i ambasadori dječjih prava Pravobraniteljice za djecu. Na pitanje “kako se osjećate u prometu na cestama” govorili su da stalno moraju paziti jer se osjećaju nesigurno, jer im se oduzima prednost, boje se brzina i alkoholiziranih vozača, moćnih vozila na cestama, tehnički neispravnih vozila, neodgovorne vožnje mladih vozača. Nadalje, mladi smatraju da su potrebne veće policijske kontrole, a osjećaju se frustrirano zbog gužvi u tramvajima i autobusima koji su pretrpani, posebno u vrijeme polaska u školu. Smetaju im radovi po cestama i šahtovi i rupe po cestama, teško uočljivi pješački prijelazi koji nisu dovoljno označeni ili ih uopće nema, pogotovo na putu od kuće do škole, nedostatak biciklističkih staza, nedovoljan broj semafora i oni koji ne rade. Traže više edukacije o sigurnosti u prometu, a misle da bi trebalo preispitati dobnu granicu za upravljanje motociklima. Ljute ih i biciklisti koji ne nose kacige jer “nitko ne nosi pa neću ni ja”.
Lana Račić, autorica edukativnih prometnih programa, predstavila je istraživanje “Samostalno sudjelovanje djece u prometu”, provedeno u listopadu i studenom ove godine, a u kojem je sudjelovalo 211 djece u 28 gradova i općina u Hrvatskoj. U svom izlaganju “Kako djeca vide promet” naglasila je da ga ne vide. Istraživanje je pokazalo da je 84 posto djece koja samostalno sudjeluju u prometu mlađe od devet godina. Roditelji ih puštaju same jer imaju dovoljno godina, jer imaju starijeg susjeda, brata ili sestru pa idu zajedno, jer je dijete tražilo da ide samo… Najveći broj ispitanika želio bi prisutnost policije i kontrole u zoni škola i vrtića, slijedi želja za edukacijom i boljom prometnom infrastrukturom.
“Kad vidimo djecu na cesti ne smijemo misliti da su nas vidjeli jer nisu, trebamo stati i propustiti ih”, rekla je Lana Račić.
Italina Benčević, voditeljica projekata udruge Roditelji u akciji – Roda, iznijela je zaprepašćujući podatak da su u istraživanju provedenom 2020. godine otkrili kako je čak 55 posto djece u automobilima bilo potpuno nezaštićeno. Podsjetila je da je autosjedalica jedina zakonski obvezna oprema za novorođenče bez koje ga neće pustiti iz rodilišta, a smatra da je neupotreba autosjedalica i pojasa u vozilima te kaciga na biciklu novi oblik zanemarivanja.
Dr.sc. Predrag Brlek, pročelnik Odsjeka za logistiku i mobilnost na koprivničkom Sveučilištu Sjever, u svom je izlaganju “Školske i vrtićke prometne zone, dobre/loše prakse prometne infrastrukture i signalizacije” prikazao kako se problemi rješavaju u svijetu. Mnoge su zemlje u svijetu definirale školsku zonu, među kojima je i Srbija.
“Školske ulice su područja izvan škola bez vozila ili je pristup vozilima strogo ograničen, a aktiviraju se obično na početku i na kraju školskog dana kako bi djeci omogućile sigurno putovanje u školu.
Istraživanje provedeno u devetstotinjak škola u Hrvatskoj pokazalo je da samo jedna ima parking gdje roditelji mogu ostaviti djecu, te da čak kod 553 škole nema znaka ograničenja brzine.
Darinka Jug, viša referentica u Sektoru za provedbu komunalnih aktivnosti u Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost Grada Zagreba, predstavila je aktivnosti na izradi Strategije urbane sigurnosti Grada Zagreba. Podsjetila je da je urbana sigurnost jedno od glavnih područja djelovanja gradova s ciljem osiguravanja svih potrebnih uvjeta za siguran život i uravnotežen razvoj, te izgradnju otpornosti i pripravnosti na suvremene rizike. Zagrebačka Strategija urbane sigurnosti predstavlja ključan dokument na kojemu se temelji upravljanje svim sustavima i sadržajima kojima se osiguravaju odgovarajući socijalni, ekonomski i drugi uvjeti za život.
Tematske cjeline Strategije obuhvaćaju 1. zaštitu zdravlja i životne okoline, 2. zaštita od prirodnih i tehnoloških katastrofa, 3. jačanje socijalne kohezije, solidarnosti i uključivosti, 4. kibernetička sigurnost, 5. energetska sigurnost, građanska energetika i korištenje obnovljivih izvora energije, 6. sigurna i dostupna javna mjesta i prevencija kriminaliteta, 7. sigurnost prometa i javnog prijevoza, 8. terorizam i radikalizacija.
Referirajući se na prometnu sigurnost, Jug je istaknula da Gradska uprava želi grad po mjeri čovjeka. Cjeloviti pristup prometnoj politici osigurava sigurnost kretanja na održivi način pritom ostavljajući mogućnost izbora pojedincu/čovjeku da se kreće gradom koji njemu osobno najviše odgovara. Jug je istaknula da je u Zagrebu je 1999. godine promet osobnim automobilima imao 37,1 posto udjela, 36,8 posto bio je javni prijevoz, 25,4 posto pješački promet i 0,7 posto biciklistički. Slika se mijenja 2017. godine, kad se biciklistički promet penje na 3 posto, ali raste i udio osobnih automobila na 46 posto, javni prijevoz je 40 posto, no drastično pada udio pješačkog prometa – na samo 11 posto.
Kada se govori o prometnoj infrastrukturi i prometnoj kulturi u Gradu Zagrebu, Jug je istaknula da je cilj: izgradnja prometnica koje uključuju sve modele prometa, izgradnja zona i pješačkih ulica, stanica za sustav javnih bicikala, javna parkirališta i garaže za bicikle i OOV, garaže za automobile, parkirališta za dostavu roba/utovar-istovar, zone 30, promocija javnog prometa, edukacija djece i mladih, prevencija i sankcioniranje vozača vozila, komunikacija benefita održivog prometa.
Na kraju izlaganja, Jug se zapitala zašto proći ulicom mora biti teško pješaku, a lako automobilu? „Zagreb je grad po mjeri automobila, a ne čovjeka”, zaključila je Darinka Jug.
Žarko Bošnjak, viši savjetnik u Agenciji za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja, u svom je izlaganju o podučavanju djece prometnoj kulturi, naveo kako svaka učiteljica u osnovnoj školi od prvog do četvrtog razreda može osamnaest nastavnih sati posvetiti toj temi, no nije obavezna te odluka ovisi o njoj i ravnatelju škole. U petom razredu svaki učitelj tehničke kulture mora osam školskih sati posvetiti prometnoj kulturi i preventivi, no može tu tematiku proširiti do šesnaest školskih sati. Za Bošnjaka je pitanje i kako educirati roditelje, jer od njih počinje edukacija djece o prometu.
U panel raspravi su se uz izlagače pridružile odgojiteljice u vrtićima koje provode edukaciju najmanjih o prometnoj sigurnosti. Ivana Vičić, odgojiteljica Dječjeg vrtića Tatjane Marinić iz Zagreba i Ela Tolić, odgojiteljica Dječjeg vrtića Medvjedići Rugvica, naglasile su da roditelji trebaju edukaciju, jer su oni model i primjer djeci. Iz iskustva radionica o prometnoj kulturi koju rade sa svojim vrtićkim grupama rekle su da djeca upijaju i žele naučiti o ponašanju u prometu, brzo zapamte značenja signalizacije i kako ih prepoznavati. No, roditelje treba osvijestiti kako s djecom razgovarati o prometu: samo izgovaranje riječi ‘pazi’ ili ‘stani’ kad su s djecom u prometu, a što najčešće i rade – nisu efikasni.
Hrvoje Ordulj, šef Odjela sigurnosti u prometu Hrvatskih autocesta, na panelu je također istaknuo važnost odgovornosti onih koji djecu prevoze autocestama te upozorio na obvezno vezanje i opasnost korištenja mobitela u vožnji. Pješaci na autocestama su zapravo na odmorištima, na kojima dižemo razinu sigurnosti izgradnjom pješačkih prijelaza i nogostupa. Ordulj je još jednom podsjetio, da je obveza svih vozača na autocesti ako im se dogodi kvar na vozilu, da odu u zaustavnu traku, napuste vozilo, obuku visoko reflektirajuće prsluke i stanu iza zaštitne ograde dok čekaju pomoć.
Na Konferenciji je promovirana i službena pjesma kampanje Dan bez mobitela u prometu, koju izvodi Dječji zbor Zagrepčanke i dečki! Autori teksta i glazbe su Lana Marinović i Slavko Olujić, aranžmana Tihomir Preradović, a pjesmu uz pratnju zbora pjeva Emma Beg Ostojić.
Video spot možete pogledati OVDJE
Projektu i kampanji Dan bez mobitela u prometu nositelj je Hrvatska udruga menadžera sigurnosti, a sufinancirana je iz Nacionalnog plana sigurnosti cestovnog prometa. Pokrovitelji su joj Ministarstvo unutarnjih poslova i Grad Zagreb.
DBO/ Foto: HUMS/ Jovica Drobnjak
Objavljeni sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Podijeli članak: